Skijanje. Jedan od sportova koji u meni budi poseban osjećaj uzbuđenja. Skijam još od svoje treće godine, a prednosti skijanja spoznala sam tek onda kada smo došli u situaciju da nisam mogla skijati. Zato sam bila izričito uzbuđena kada sam saznala da na skijanje idemo i ove godine.
Tata i ja krenuli smo u subotu, oko deset sati ujutro. Plan je bio da tata bude sa mnom u subotu, nedjelju i ponedjeljak, a da mama dođe u ponedjeljak i ostane do četvrtka kada ćemo se skupa vratiti u Zagreb. Prvoga dana odlučili smo se opustiti, nešto malo pojesti i uživati u blagodatima hotela u kojemu smo bili. Stigli smo na lagani ručak, otišli do bazena i spa centra te malo ranije otišli u krevet kako bismo imali dovoljno energije za rano dizanje idući dan. Sutra dan, konačno smo otišli na sam vrh planine, gdje ćemo se skijati do besvjesti. Naravno da nije bilo jednostavno stati na skije i bez problema se prisjetiti svega, a dokaz tomu jest moj otac koji je uspio pasti na plavoj stati dva puta od kojega se jedan put zabio u mene. Srećom smo dobro prošli i nastavili skijati dok se nismo prisjetili pokreta. Tada je došao red za moju školicu skijanja. Jedno od razloga zašto sam kao dijete gotovo prezirala skijanje. Godinu za godinom završila bi u grupi gdje nikoga ne bih znala i gdje ni s kim nisam mogla razgovarati. Nisam mogla vjerovati da bi me moji roditelji ponovno upisali u školicu, ali ispostavilo se da je glavni razlog bio to što moj tata nije mogao dugo skijati i utrošiti svu svoju energiju prateći me po planini. Isto tako njihov glavni cilj bio je da naučim skijati što bolje mogu kako bi mogla ići na skijanja sa školom ili prijateljima kao što je ove godine išla moja sestra. Završila sam u grupi gdje su bili sami dječaci koji uopće nisu bili na mojoj razini. U tu su me grupu stavili zato što je trener pričao hrvatski makar je većinom pričao njemački. Nije bilo užasno, ali uvijek može biti bolje. Nakon par sati vratili smo se do dogovorenog mjesta gdje me čekao tata. Otišli smo na ručak te nazad u hotel. Prije povratka u hotel sreli smo obiteljske prijatelje s kojima smo se družili i kasnije te večeri. Pojeli smo večeru, otišli do bazena te nazad u sobu na spavanje. Idući dan skijala sam isključivo s tatom te je toga dana došla mama. Našli smo se u hotelu poslijepodne i pozdravili s tatom koji se vraćao za Zagreb zbog posla. Idući dan umjesto školice ili skijanja sama imala sam sat vremena s instruktorom. Prije toga skijala sam isključivo na plavim stazama gdje me mama može vidjeti. Ona, nažalost ne smije skijati zbog ozljede vrata i nije joj to osbito bitno pa mene čeka s toplim čajem i bilo čim potrebnim. Moj instruktor odveo me na dijelove skijališta na kojima smo radili različite vježbe za poboljšanje tehnike. Ukoliko imate dobru tehniku, umarate se puno manje i bolje skijate. Naš trening nije bio dug, ali takvim se činio. Bolje je imati učitelja koji se u potpunosti može posvetiti tebi nego onoga koji mora paziti da su mu sva djeca na broju. Bila sam umorna i istrošena stoga smo mama i ja nešto na brzinu pojele i vratile se u hotel. Ondje smo bile na bazenu malo duže nego inače te se poslije toga na brzinu spremile za večeru. Te sam večeri najbrže zaspala znajući da će mi za sutra biti potrebno više energije nego dosada. Toga dana imali smo trening od dva sata. Išli smo do granice Italije i Austrije te na teže state. Crvene, ali uništene i izrovane te crne koje su same po sebi dosta izazovne. Ipak, nije to bilo ništa što nisam mogla prebroditi i proći uz malo više truda i pažnje usmjere na moju tehniku. Noć smo završile uz druženje s prijateljicama i spremanjem za idući, ujedno i zadnji dan skijanja. Bilo mi je žao što ćemo se morati vratiti u Zagreb poslije toga, ali sam isto tako bila sretna što je gotovo jer mogu reći da je bilo dosta naporno. Moj umor prevladavao je cijeli dan, no nije me spriječio u iskorištavanju zadnjega dana na što bolji moguć način. Kada smo se spustile s planine provele smo gotovo cijeli dan na bazenu kao i jutros, kada smo imale više vremena prije moga treninga. Spakirale smo se i otišle na spavanje. Zadnja noć u hotelu.
Idućega dana spremile smo sve svoje stvari te krenule. Putem smo stale u par dućana koji su puno jeftiniji nego naši te nastavile dalje. Ne mogu opisati koliko mi je drago da sam imala priliku ići na skijanje, uživati u snijegu bez obzira na umor uzrokovan satima skijanja. Nadam se da ćemo iduće godine isto ići negdje na skijanje koje će biti još bolje.
Banditosi 