Knjige autorice Veronice Roth koje su u meni pobudile nove emocije.
Izbor. Jednoga dana svi ćemo se naći u situacijama gdje ćemo imati izbor i gdje nećemo. Čini mi se da ljudi znaju dobiti iluziju izbora kada im se on nametne. Ukoliko osobi kažete bi li radije učinila jednu stvar ili drugu, u principu neće imati izbor, već dva moguća izlaza iz prethodnoga problema. Rješenje problema ovisi o situaciji, ono može biti jednostavno ili može biti najteža odluka koju donosimo.
„Jedan izbor može te preobraziti.”
Gotovo dva stoljeća nakon velike katastrofe i rata koji je upotpunosti uništio ljude, došla je nada za ponovnom uspostavom mira. Mir koji će biti stabilan i dugotrajan samo ukoliko se svaka osoba drži svojih prethodno odabranih uvjerenja, odabira svojih frakcija. Unutar granica grada postojaše pet frakcija: Nijekanje, Neustrašivi, Učeni, Dobrohotni i Iskreni. Nijekanje smatra da je glavni izvor problema u društvu sebičnost, Neustrašivi krive ne dovoljno hrabrosti za suočavanje s problemima. Učenje smatra da je problem neznanje i ne dovoljna želja za njime. Dobrohotni misle da je problem zloba u ljudima, a Iskreni misle da je problem laganje i neiskrenost. Kako bi pojedinac mogao odlučiti u što vjeruje bez obzira na okolnosti rođenja, sa šesnaest godina odlazi na testiranje svojih sposobnosti koje će mu pomoći u pravilnome odabiru te ima pravo odabrati bilo koju od ponuđenih frakcija. Ukoliko ne pripada ni jednog frakciji, bit će izbačen iz društva u posebnu skupinu ljudi, beskućnika.
Njezin dom je jednoličan. Predstavlja glavni moto njezine frakcije: nesebičnost. Svačija odjeća je siva, a osobnost gotovo ista. Prakticira se miran način života gdje su ključne razumne i nesebične odluke. Zbog mogućnosti vjerovanja pripadnicima Nijekanja oni su ti koji stoje na čelu grada te ga vode u interesu ljudi, nesebično. No zar je moguće da baš svi imaju ista uvjerenja od samoga rođenja? Da je svima cilj gotovo isti te da se ni malo ne obaziru na sebe, već samo na druge? Naravno da ne. Živući dokaz tome jest mlada plava djevojka, smeđih očiju i niža stasa. Mlada djevojka imena Beatrice. Osjeća nepripadnost svojoj frakciji. Kao da svi čine ono što se od njih očekuje, a da samo ono radi suprotnu stvar. Poput recimo, onog pristojnoga momka, koji evo i sada, pomaže starijoj gospođi unijeti namirnice u kuću. Drži se ponosno, ali nenametljivo. Izgledaju slično, no on više liči ocu. Caleb je pravi primjer pripadnika Nijekanja, a ujedno i njezin brat. Točno zna kako postupiti u određenoj situaciji, bez obzira na to koliko ona problematična bila. Znala je da će on na testiranju sposobnosti dobiti Nijekanje i da neće imati problema sa svojom odlukom na dan izbora. Ona je već bila sasvim druga priča. Silno je željela promijeniti okolinu i vidjeti način života izvan svoje frakcije. Za sebe je uvijek govorila kako ovdje ne pripada te kako je sebična u odnosu na članove svoje obitelji i druge pripadnike frakcije. Bio je to njezin glavni motiv za mogući odabir druge frakcije koji se činio gotovo ne zamislivim. Njezin je otac bitan pripadnik vlade koji uz svoje kolege uspješno predvodi ovaj grad. Jedna od promijena frakcija koja je posebno pogodila pripadnike Nijekanja bio je odabir Marcusova sina, sina moćnog pripadnika vlade. Ime mu je bilo Tobias, a odlučio se za Neustrašive bježući od svoga oca. Znajući koliko bi to povrijedilo njezine roditelje nije im to mogla učiniti. Nadala se da će joj pomoći test sposobnosti koji će utvrditi da može pripadati Nijekanju i ostati s roditeljima, no nije bila sigurna želi li ostati u Nijekanju. Kada je test sposobnosti konačno došao na red, dobila je neobične, različite rezultate. Može pripadati trima frakcijama: Nijekanju, Učenima ili Neustrašivima! No kako li će sada odlučiti gdje će otići? Nije nikome smjela reći koje je rezultate dobila na testu, uključujući obitelj. Morala je donijeti odluku za dan izbora. Gotovo najveći preokret u njezinim očima bio je odabir njezina brata. Nije odabrao Nijekanje? Zar je moguće da on, koji se činio savršenim za Nijekanje na kraju odabire Učene? Što će ona učiniti, nije znala do zadnje sekunde. Došavši ispred svih, gdje će konačno odabrati frakciju i njoj se posvetiti s kapljicom svoje krvi, potvrditi će dobro znano pravilo: „Frakcija prije krvi” svojim odabirom. Neustrašivi, puni života, slobodni, savršeni za nju! Moraju biti… gdje će otići u suprotnom? Vrijeme je. Svi jure iz glavne zgrade u centru do stanice. Nema vremena za gubljenje, vlak se ukazuje u daljini, no ne usporava. Zar će samo proći pored njih ili će se zaustaviti naglo? Čini se da će morati uskočiti, ali hoće li moći to učiniti? Gledajući oko sebe vidljivo je da nije jedina koja tako misli. No ne smije posustati. Ako odustane sada, ostati će bez frakcije i neće znati što bi moglo biti. Prestaje razmišljati i prati druge, mora se požuriti. Malo se nespretno pirma, ali uspijeva ući. Ondje su i drugi transferi, oni koji nisu rođeni u Nijekanju. Za oko joj zapadne tamnoputa djevojka. „Jesi li dobro?”, upita. Beatrice kima glavom, potvrđujući. Djevojka se u konačnici predstavlja, njezino je ime Christina. Sjede mirno jedna do druge samo nekoliko trenutaka, prije nego što je vrijeme za iskakanje i to na krov zgrade. Skaču zajedno, padajući na krov. No kako će se spustiti s krova. Mora da će im to biti idući izazov. Ubrzo ugleda snažna, ali malo starija gospodina. Čini se da je on jedan od vođa Neustrašivih, zove se Max. On im govori kako će morati skočiti s krova kako bi došli do središta Neustrašivih, no što je na dnu neće znati ako ne skoče. U Beatrice se budi čudan nagon koji je motivira da prva skoči. Zar bi Ukočena djevojka iz Nijekanja mogla prva skočiti? Što li je ondje dolje i hoće li preživjeti ovo? Konačno je to učinila. Udara o mrežu. Osmijeh se nadzire na njezinu licu- stvarno je to napravila. Nije mogla vjerovati samoj sebi i situaciji u kojoj se trenutno nalazi. Ubrzo ju je primila snažna ruka i povukla s mreže na čvrsto tlo. Tada ga je po prvi put ugledala. Njega, predivnih tamnoplavih očiju i moćna glasa koji je pita kako se zove. Neće ponovno moći birati. Novo mjesto, novo ime pomisli, i konačno kaže: „Tris.”
„Kada je njezino tijelo prvi put udarilo u mrežu, vidio sam samo sivu mrlju. Povukao sam je s mreže, njezina je ruka bila malena, ali topla, i onda je bila ispred mene, niska i tanka i obična i na svaki način neupečatiljiva, osim što je prva skočila. Ukočena je prva skočila. Čak ni ja nisam prvi skočio. Njezine su oči bile tako nepokolebljive, tako odlučne. Prekrasne.” -Tobias
Tris prvobitno nije trebala biti glavni lik. Naime kada je autorica došla na samu ideju za roman, glavni lik trebao je biti Tobias kojeg prvobitno upoznajemo po nazivu Four. Autorica je osmislila odličnu priču za Tobiasa, dirljivu i pomalo tužnu, no nije znala gdje nastaviti- ispostavilo se da Tobias nije bio prikladan za priču koju je željela ispričati. Zato, u knjigama upoznajemo Tris i njezinu perspektivu, gdje Tobias postaje sporedni lik od iznimne važnosti- postaje Trisin instruktor, prijatelj, dečko i ravnopravan suborac. Njegovu perspektivu možemo pronaći u trećoj knjizi te u posebnom romanu gdje otkrivamo puno više o Tobiasu za vrijeme njegove inicijacije. Ukoliko ćete pročitati tri glavne knjige iz Trisine perspektive, toplo preporučam da pročitate i knjigu Four, priče o različitama.
Knjiga različita uz koju dolaze i njezini nastavci, po kojima su snimljeni i filmovi, promjenile su moj život. Ne biste nikada mogli reći koliko riječi jedne osobe, svijet koji zapravo ni ne postoji kao ni likovi koji su u njemu mogu utjecati na nas. Protagonistica u ovoj knjizi, Tris, bila je samo mala, mršava djevojčica koja je bila nevidljiva prije svog konačnog izbora. Jednom kada se konačno odvažila i odlučila da ona ima pravo odabrati tko će biti i postati ništa ju nije moglo zaustaviti. Glavni razlog zašto je odabrala Nestrašive bilo je zato što se osjećala zatočenom, no ne koliko je bila uvjerena da je previše sebična za frakciju koja treba predstavljati nesebičnost. Samoj sebi je dokazala suprotno kada je zauzela mjesto prijatelja u neprilici, stavila svačiju dobrobit ispred svoje. To ju je nažalost dovelo i do njezine konačne sudbine koju ćete saznati samo ukoliko pročitate knjigu. Jednom kada sam krenula čitati, nisam mogla prestati. Moje obaveze i ljudi oko mene na nekoliko su dana postali gotovo nevidljivi. Glavni prioritet bio je završiti knjigu. Okrenuti stranicu iznova i iznova, ne znajući što nas očekuju. Ova knjiga je gotovo postala dio mene i mislim da može donijeti pozitivnu promjenu u svima nama. Naučiti nas kako nikada nije kasno za promjenu, kako se ne bismo trebali bojati budućnosti i onoga što nas očekuje, već sa svakim novim izazovom biti sve hrabriji i jači. Ukoliko niste sigurni da sam u pravu, da je ova knjiga stvarno odlična, možete se uvjeriti i sami. Nećete požaliti.
Banditosi 